Prezentacija pptx 587KB

Prednosti i nedostatci nastave na daljinu kod studenata - Što smo mogli naučiti?

Jedna od primarnih pretpostavki postdigitalnih teorija je nerazdvojivost tehnologije i digitalnih medija od društvenih i humanih aktivnosti. Virtualna i realna stvarnost postaju svakodnevnica ne samo mlađe populacije, već svakim danom u tom aspektu zatvara međugeneracijski jaz (Jandrić, Knox, Bestley, Ryberg, Suoranta, Hayes, 2018). Otvorena ostaju pitanja definiranja humanog identiteta, posebice u okvirima obrazovanja. Globalna pandemija Covid-19 virusa postaje između ostalog platforma za sistematsko prikupljanje informacija i analizu (Jandrić, 2020) da bi zaključci poslužili u budućim kriznim situacijama. Ovaj rad prikazuje prikupljene informacije o nastavi na daljinu tijekom prve pandemijske godine od globalnog zatvaranja u Hrvatskoj u ožujku 2019 do kraja ljetnog semestra iste godine. Nastava na daljinu može biti jednako uspješna kao i tradicionalna nastava ukoliko se koriste odgovarajuće nastavne metode i tehnologije, ako postoji interakcija između učenika i nastavnika i pravovremena povratna informacija učeniku od strane učitelja (Ross, Morrison i Lowther, 2010; Kulik, 2003). Prije, tijekom i nakon prve pandemijske godine i nastave na daljinu za studente Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru, pratilo se nekoliko globalnih parametara kod studenata s ciljem poboljšanja izvedbe nastave na daljinu. 311 (47% od ukupno upisanih) studenata svih studijskih godina na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja (Sveučilište u Zadru) participiralo je u istraživanju. Korišteni su upitnici o organizaciji nastave na daljinu, teškoće u koncentraciji i motivaciji, opterećenost nastavom na daljinu, stres vezan uz nastavu na daljinu , stav o nastavi na daljinu općenito. Rezultati na početku pandemije su pokazali umjerenu razinu teškoća u koncentraciji i motivaciji i opterećenosti nastavom, nešto pozitivnije procjene organizacije nastave na daljinu i optimizma, dok je najviša bila procjena stresa vezanog za nastavu na daljinu a najniža procjena nastave na daljinu općenito kao alternative klasičnoj nastavi. Utvrđene su razlike u procjeni teškoća u koncentraciji i motivaciji, opterećenosti, procjeni stresa i akademskog postignuća s obzirom na studijsku godinu. Na kraju prve pandemijske godine porastao je postotak studenata koji su bili redovitiji na nastavi, kao i onih koji smatraju da će im uspjeh biti bolji, povećale se vrijednosti za procjenu organizacije, motivaciju, stav prema nastavi na daljinu kao alternativi klasičnoj nastavi, te smanjio strah od ispita (zadovoljstvo provedbom ispita 3.94). Nakon brojnih negativnih komentara u javnom prostoru na nastavu na daljinu tijekom pandemije, ovim radom nastojati će se razdvojiti negativne posljedica pandemije koje se izjednačavaju s posljedicama nastave na daljinu, te će biti apostrofirani benefiti i za klasičnu nastavu danas, te diskutirati odnos čovjeka i tehnologije u sferi obrazovanja učitelja s aspekta postdigitalne znanosti (Knox, 2009). 1. Jandrić, P., Knox, J., Besley, T., Ryberg, T., Suoranta , J., & Hayes, S. (2018). Postdigital science and education. Educational Philosophy and Theory 2. Jandrić, P. (2020). Postdigital Research in the Time of Covid-19. Postdigit Sci Educ 2, 233–238 3. Knox, J. (2019). What Does the ‘Postdigital’ Mean for Education? Three Critical Perspectives on the Digital, with Implications for Educational Research and Practice. Postdigital Science and Education. 4. Ross, S. M., Morrison, G. R., & Lowther, D. L. (2010). Educational Technology Research Past and Present: Balancing Rigor and Relevance to Impact School Learning. Contemporary Educational Technology, 1, 17-35. 5. Kulik, James. (2003). Effects of Using Instructional Technology in Elementary and Secondary Schools: What Controlled Evaluation Studies Say.

Potrebno predznanje: none